Vranica (Prokosko j. - Krstac - Nadkrstac - Locika)

Cilj je bio da s grupom ljudi razlicite starosne dobi i srednjeg nivoa kondicione spremnosti obidjemo sto je vise moguce vrhova preko 2000 m u jednom danu, uz dodatan uslov da napravimo neku rutu koja dosad, pored mnogobrojnih zabiljezenih ruta po planinarski prilicno popularnoj vranici i predjelu oko prokoskog jezera, jos nije zabiljezena. Ljudi su se uglavnom odlucivali ili za obilazak vrhova zapadno od jezera ili za dva vrha koji su juzno.
Mi smo odlucili da to spojimo i da obidjemo par vrhova zapadno i da se onda vratimo prema ovim juznim,
Kako je vrijeme odmicalo, planovi su se smanjivali , rosinj koji je dosta daleko na zapadu je odmah otpao, ubrzo poslije njega i Devetaci, kotu 2028 nismo razmatrali jer je najmanje atraktivna od 8 poznatih vrhova, tako da smo krenuli sa inicijalnim planom od pet vrhova, krstac, nadkrstac, b.gromilica na zapadu i locika i treskavica na jugu.
Medjutim odmah poslije prvog i ujedno i najtezeg uspona dobro oznacenom stazom kraj prekrasnog potoka, od jezera do raskrsnice koja odvaja puteve prema vrhovima na jugu od onih na zapadu, odustali smo i od gromilice, jer se plan za vecinu ljudi koji nisu u dobroj planinarskoj kondiciji pokazao preambicioznim.
Malo je nedostajalo da odustanemo i od Locike ali po povratku sa Nadkrstca vecina je ipak odlucila da ide na Lociku.
Po povratku sa Locike vec na je hvatao mrak i cekao dug put preko 16 km makadama do kuce, pa smo preskocili i Treskavicu, mada , poslije Locike ona i nije bila neki poseban izazov.
Vrijeme nas je posluizilo mada je na vrhovima bilo vjetrovito, usput smo zastajali i gostili su zrelim brusnicama. Sa vrhova i vidikovaca pruzao se prekrasan pogled kako prema samom jezeru , tako i prema ostalim planinama srednje bosne , sjeverne hercegovine i oko Sarajeva, a vidjeli smo prilicno jasno i dolinu izmedju Bugojna i Donjeg Vakufa sa tim gradovima, te dijelove grada Sarajeva.
Staze su odlicno oznacene, cak i preko livada. Vranica je u jesen prekrasna planina, puna raznolikih boja, mnostvo potocica koji teku i ulivaju se u jezeru, vijugajuci, kruzeci i na mjestima pravecim mala jezerca. Zaista pravi raj za sve ljubitelje prirode a i planinarskih izazova.
Mana je los i dug prilazni makadamski put, koji je nesto popravljan, ali na dosta mjesta vozila se ne mogu normalno mimoici i zbog dosta manjih rupa voznja je prilicno spora i neudobna. I veci problem od puta je neuredjnost i nebriga kako o samom jezeru , tako i o predjelu neposredno oko njega.
Sasvim suprotna slika od Trnovackog jezera koje smo obilazili prije par sedmica . koje je doduse teze pristupacno i do njega se ne moze doci autom, ali uprkos tome ga obidje veliki broj ljudi a da to ne narusava cistocu samog jezera i predjela oko njega.
Ulaz i na jedno i nad drugo jezero se placa 2 km po osobi, tako da vas ne iznenade, kao sto su nas, radnici na ulaznoj rampi kad vam zatraze da platite ulaznice.

Par prakticnih napomena:
Iako su staze po Vranici odlicno oznacene (sto je nekad cak i nedostatak jer naidjete na dvije paralelne staze koje vode u istom pravcu) i vizuelna preglednost terena jako dobra, ipak na mjestima moze doci do problema. npr najblizi vrh jezeru Krstac je jako lose obiljezen i mi smo ga krecuci se prema Nadkrstcu promasili za jedno 10ak m da bi ga tek u povratku obisli.

Kad se popnete na Lociku do koje vas vodi od raskrsnice odlicno oznacena staza, mali problem je naci povratnu stazu koja se ne vraca istim putem. rastinje kleke ne djeluje naizgled gusto, ali ako pokusate da se probijate kroz njega naicete na problem.